SAŽETAK

U okviru ovih izvješća obuhvaćeni su povijesno-umjetnički aspekt, instrumentalna istraživanja, te konzervatorsko-restauratorski radovi na drvenoj polikromiranoj i pozlaćenoj skulpturi „Svete Ane Trojne“ (južna Njemačka, druga polovica 15. st.) razdoblja kasne gotike, koja je dio stalnog postava Muzeja Mimare.

Vizualnim pregledom skulpture utvrđene su prijašnje intervencije, pretpostavlja se prilikom uvrštavanja u postav muzeja Mimara, oštećenja uzrokovana ljudskim nemarom; nedostaje veći dio Bogorodičine krune, tri prsta na Isusovoj desnoj ruci kojima prikazuje liturgijsko blagoslivljanje, te brojna oštećenja u sloju osnove i slikanog sloja. Osim konzervatorsko-restauratorskih postupaka na skulpturi su provedena i brojna istraživanja (Dino-Lite, XRF, FTIR, makroskopske i mikroskopske analize drva – nosioca), kao i povijesno-umjetnička istraživanja. Nakon završetka konzervatorsko- restauratorskih radova skulptura je vraćena u stalni postav, u odgovarajuću staklenu komoru u kojoj su kontrolirani mikroklimatski uvjeti.

Opći podatci o djelu

Naziv/Vrsta: „Sveta Ana Trojna“, drvena polikromirana skulptura

Autor, mjesto: nepoznati autor, južna Njemačka

Datacija: druga polovica 15. st.

Tehnika: polikromirano i pozlaćeno rezbareno drvo

Dimenzije: visina: 39,4 cm, širina: 29 cm, dubina: 15,4 cm

Razdoblje: kasna gotika

Reference/Literatura: Vodič, Muzej Mimara, Zagreb, 2003.

Katalog, Muzej Mimara, Zagreb, 1989.

Stanje: Nedostaje veći dio Bogorodičine krune i tri prsta Isusove

desne ruke

Trenutačni smještaj: Stalni postav, dvorana 20

Nabava: Privatna zbirka, Ante Topić Mimara

Ugovor o darovanju, 1973.

Vlasnik/Korisnik: Zbirka umjetnina Ante i Wiltrud Topić Mimara

Procjena vrijednosti: 12.000,00 EUR, 13.06.2005.

Inventarski broj objekta: ATM 1263

Odgovorna osoba: Bruno Šeper, viši kustos za zbirku Europske skulpture

Kratki pregled konzervatorsko-restauratorskih radova

arhivska i povijesno-umjetnička istraživanja

fotografiranje zatečenog stanja (Nikon, Dino-Lite)

uklanjanje površinske prašine i prljavštine mehaničkim putem

podljepljivanje nestabilnih slojeva polikromije

probe čišćenja

čišćenje skulpture kemijskim i mehaničkim putem

izrada stratigrafskih sondi

provođenje analiza FTIR¹, XRF², analiza vrste drveta

konsolidiranje drvenog nosioca

probe uklanjanja preslika i uklanjanje preslika

minimalne nadoknade u sloju nosioca

nadoknade u sloju osnove

nadoknade u sloju oslika (retuš)

nadoknade u sloju zlatnih listića

završno lakiranje

izrada pisane i fotografske dokumentacije

povratak i smještaj skulpture u staklenu komoru u dvoranu 20

Ikonografski opis i povijesno-umjetnička analiza

Sveta Ana je kršćanska svetica, majka Blažene Djevice Marije. O Ani i njezinom mužu Joakimu u Bibliji nema spomena; njihovo se ime prvi put spominje u apokrifnom spisu iz II. stoljeća. U prvih osam poglavlja toga spisa iznesene su neke pojedinosti, što se odnose na Marijino čudesno rođenje. Taj spis govori o sv. Joakimu kao o vrlo bogatu čovjeku, koji je bio i pobožan i dobar pa je prihode svojih dobara dijelio na dva dijela: jedan je dio davao narodu, a drugi prinosio kao žrtvu Gospodinu za otpuštenje grijeha. Kad se jednog dana nalazio u hramu i prinoseći svoju žrtvu, neki Ruben mu je, predbacivao nevrijednost, koja je i razlog što sa svojom Anom nema djece. U Izraelu se, naime, vjerovalo da nijedan pravednik ne ostaje bez potomaka. To je Joakima vrlo pogodilo pa se četrdeset dana povukao u pustinju posteći i moleći kako bi od Gospodina isprosio potomka. U međuvremenu je i Ana vapila Gospodinu moleći za plodnost. Ukazao joj se Božji anđeo i navijestio da će dobiti dijete. Po anđelu bio je obaviješten i Joakim te pozvan da se iz pustinje vrati kući. Poslušao je te u zahvalu prinio Gospodinu za žrtvu deset jaganjaca. Bogato je nadario i svećenika i narod. Ana je u velikoj starosti rodila kćerku i dala Joj ime Marija. U trećoj godini roditelji su Je prikazali Gospodinu.

Apokrif „Jakovljevo protoevanđelje iz II. stoljeća;

“I pogledaj, nebeski anđeo pristupi (sv. Ani) i prozbori: “Ana, Ana! Gospodin je čuo tvoju molitvu, začet ćeš i roditi, i tvoj plod bit će poznat po svem svijetu. A Ana reče: “Gospodin Bog mi je svjedok, začnem li muško ili žensko, posvetit ću ga kao dar Gospodinu Bogu i služit će mu u svetim stvarima u sve dane njegovog života”… I (od treće godine) Marija je živjela u Hramu Gospodnjem poput goluba koji se ondje nastanjuju.”

Sveta Ana Trojna ikonografijska je tema koja se prvi put javlja u XIV. st., ali svoj procvat doseže potkraj XV. i u XVI. st. Učestalost teme izraz je onovremenog porasta pučke pobožnosti prema sv. Ani, Bogorodičinoj majci. U šestom stoljeću, kada je car Justinijan I. podigao crkvu u Carigradu, sv. Anu se slavi na Istoku kao Majku Marijinu.

Štovanje sv. Joakima na Zapadu se razvilo mnogo kasnije nego na Istoku, dok je na Zapadu sv. Ana daleko više popularna nego sv. Joakim. Njezinom je štovanju pridonio Ivan Trithemius svojom knjigom: „Tractatus de laudibus sanctissimae Annae” („Rasprava o pohvalama presvete Ane“, – Mainz, 1494). Štovanje sv. Ane naročito je rašireno na sjeveru Europe: u Engleskoj, Francuskoj, Njemačkoj. Bretonci su prenijeli štovanje i u Kanadu.

Svoj vrhunac Anino čašćenje doživljava u Europi u kasnom srednjem vijeku, kada je papa Siksto IV. u rimski kalendar uvrstio njen spomendan, a papa Grgur XIII. 1584. blagdan Sv. Ane.

U pučkoj pobožnosti, simbol je majčinstva te joj se mole osobito žene prije porođaja i nerotkinje, ali i majke i udovice, radnice i kućanice. Na papinskom dvoru slavili su je konjušari pa su na njezin blagdan uvijek priređivali svečanu procesiju. Svjedok je tog slavlja crkva Svete Ane u Vatikanu, podignuta 1505. godine. Od svete Ane mnogi su molili i za milost dobre smrti jer je ona, prema tradiciji, na smrtnome času, bila obradovana prisutnošću Svoje kćerke Marije i Njezina djeteta Isusa.

U kršćanskoj umjetnosti, sveta je Ana prikazana kao starija žena u crvenoj haljini, ogrnuta zelenim plaštem, s pokrivalom na glavi te s knjigom u ruci. Često se sveta Ana prikazuje sa Svojom kćerkom Marijom, koja joj je u naručju ili do nogu, kako tumači i Sveto pismo.

Opis predmeta

Skulptura Svete Ane Trojne porijeklom je iz južne Njemačke (druga polovica 15. st.), razdoblja kasne gotike te je dio stalnog postava Muzeja Mimara, smještena na prvom katu u dvorani broj 20.

Ispis iz predmetne kartice navodi kako je skulptura bila dio privatne zbirke Ante Topića Mimare, te je dospjela u muzej prema ugovoru o darovanju 1973. godine.

Skulptura svete Ane Trojne sjedi na smeđem tronu s visokim naslonom ukrašenim modrim udubljenim krugovima i koritastim užljebljenjima. S njezine lijeve strane sjedi okrunjena Bogorodica, s vrlo dugom, kovrčavom smeđom kosom, koja joj prekriva veći dio leđa. Odjevena je u dugu ružičastu haljinu sa žutim ovratnikom. Lijevom rukom Bogorodica pridržava malog Isusa, koji stoji na koljenima Svete Ane. Odjeven je u dugu bijelu haljinu. U ukočenom je položaju kojeg malo ublažava otklon glave ulijevo. Desna Isusova ruka podignuta je u stav liturgijskog blagoslivljanja, dok se lijevom rukom oslanja o majčin dlan.

Sveta Ana preko crvene haljine ima prebačen plašt s bijelim velom, koji je plave boje s unutarnje strane a pozlaćen s vanjske, te predstavlja najizraženiji koloristički motiv ove polikromirane skulpture. Ovo je stariji tip prikazivanja Svete Ane Trojne; likovi su komponirani vertikalno i Marija je upola manja od majke. Dobne razlike između majke i kćeri izražavale su se u veličini figura.

Vizualnim pregledom skulpture utvrđene su prijašnje intervencije, pretpostavlja se prilikom uvrštavanja u stalni postav muzeja Mimara. Prepoznaju se voštani zakiti, lazurni smeđi preslik, potamnjeli lak, neadekvatan retuš, te brojne crvotočine na poleđini, kao i na prednjem dijelu skulpture. Također, prisutna su i oštećenja uzrokovana ljudskim nemarom; nedostaje veći dio Bogorodičine krune, te tri prsta na Isusovoj desnoj ruci kojima prikazuje liturgijsko blagoslivljanje.

Osim konzervatorsko-restauratorskih postupaka čišćenja laka, uklanjanje lazurnog preslika koji je prekrivao cijelu skulpturu u istom tonu, konsolidiranja, nadoknada u sloju osnove, te na posljetku nadoknada u slikanom sloju i lakiranja, na skulpturi su provedena i brojna instrumentalna istraživanja (Dino-Lite, XRF, FTIR, analiza drva – nosioca), kao i djelomična povijesno-umjetnička istraživanja na temu Sv. Ane Trojne.

Identifikacija materijala i stratigrafska analiza

Skulptura s prikazom Svete Ane Trojne rezbarena je iz više dijelova lipovog drveta. Izdubljene je poleđine s djelomičnom polikromijom. Pri vrhu poleđine skulpture nalazi se korodirana metalna kuka, za koju pretpostavljamo da služi kako bi se skulptura mogla objesiti na zid, s obzirom da joj je poleđina ravna, bez profilacija. Oštećenje nastalo posljedicom gorenja u podnožju skulpture sugerira kako je skulptura u nekom trenutku visila na zidu iznad upaljene svijeće.

Zatečeno stanje skulpture prije radova

Izložena u staklenoj vitrini u dvorani broj 20, skulptura se nije činila drastično oštećenom, tek vizualnim pregledom skulpture utvrđene su prijašnje intervencije, pretpostavlja se prilikom uvrštavanja u stalni postav muzeja Mimara. Prepoznaju se voštani zakiti, lazurni smeđi preslik, potamnjeli lak, neadekvatan retuš, te brojne crvotočine na poleđini, kao i na prednjem dijelu skulpture. Također, prisutna su i oštećenja uzrokovana ljudskim nemarom.

Nosilac

Skulptura je rezbarena iz više dijelova, djelomično je izdubljena sa stražnje strane, poznaju se tragovi dlijeta, te lagano raspucana. Skulpturi nedostaju drvene profilacije na Bogorodičinoj kruni, te tri prsta na Isusovoj desnoj ruci kojima prikazuje liturgijsko blagoslivljanje. Nosilac je raspuknut na mjestima spajanja sa podnožjem, a površina sa stražnje strane prekrivena crvotočinama, dok je sa prednje srane samo mjestimično zastupljena. Na podnožju skulpture prisutni su tragovi gorenja: dublje pukotine raspucanog nosioca, te čađava površina crne boje.

Osnova

Kredno-tutkalna osnova nanesena je čitavom površinom skulpture, izuzev stražnje strane na mjestu gdje je nosilac izdubljen. Djelomično je nestabilna, te je popucala i odlomila se u podnožnom dijelu skulpture. Mjestimično nedostaje na konveksnim dijelovima skulpture. Radi se o mehaničkim oštećenjima nastalim na najizbočenijim pa samim tim i najosjetljivijim dijelovima skulpture na udarce.

Poliment

Poliment je nanesen na sva mjesta na koja je nanesena pozlata. Crveni bolus nanesen je u tankom sloju, i nedostaje na mjestima na kojima je i osnova oštećena, a na pojedinim mjestima je istanjen te se ispod njega nazire osnova.

Pozlata

Listići zlata nalaze se na području vanjske strane draperije, na vanjskoj strani Bogorodičine krune te na konveksnim profilacijama trona. Poznaju se mjesta preklapanja rubova zlatnih listića. Zlatni listići nedostaju na mjestima gdje su oštećeni poliment i osnova, te na najizbočenijim dijelovima skulpture Na pojedinim konveksnim dijelovima pozlate uočavamo retuš iz prijašnje intervencije, hladnijeg je tona od izvorne pozlate, te zrnate strukture. Pretpostavka je da se radi o metalnom mjedenom prahu u vezivu.

Slikani sloj

Na skulpturi razaznajemo dva kronološka sloja oslika i sloj preslika. Prvi kronološki sloj oslika nanesen je izravno na nosilac. U vanjskim zonama plašta Sv. Ane ultramarin je plave boje, dok na Isusovoj tunici prepoznajemo tragove crvene boje. Preslik je nanesen lazurno, čitavom površinom skulpture, izuzev inkarnata i pozlate, pretpostavljamo kako bi se postigla zagasitost boje ranijeg oslika. Tehnika kojom je izveden izvorni oslik je žumanjkasta tempera, dok je tehnika kojom je izveden preslik uljana boja. Ispod sloja laka, na sloju preslika uočavamo prijašnji retuš u svim zonama. Oslik je prekriven slojem prašine i nečistoće. Na skulpturi su prisutna brojna mala oštećenja u oba kronološka sloja.

Završni lak

Na području sloja oslika skulptura je premazana debelim nanosom laka koji se slijevao niz skulpturu prema donjim zonama i koji se stvrdnuo. Lak je vremenom jako požutio te na skulpturi stvorio tamno žućkasti film. Riječ je o nekoj vrsti proteinskog veziva (želatina, tutkalo), kako saznajemo iz FTIR analize veziva koji ne prepoznaje razliku u zastupljenosti pojedinih aminokiselina.

Makroskopska i mikroskopska analiza drvenog materijala

Na temelju makroskopske i mikroskopske analize drvenog materijala za umjetninu Sv. Anu Trojnu, uzorak drva inv. br. ATM 1263 najvjerojatnije pripada drvu lipe iz roda Tilia spp. Na presjecima uzorka uočeni su rastresito porozni godovi, granice godova dobro su vidljive. Na stijenkama traheja i članaka traheja vidljiva su spiralna zadebljanja. Pore su promjera manjeg od 50 do 100 mikrometara. Drvni traci široki su 4 do 10 stanice. Drvo je bijelo žućkasto do bijelo crvenkasto. Navedena obilježja karakteristična su za drvo lipe.

XRF analiza

Koristeći elementnu analizu rendgenske fluorescencije nastojao se utvrditi elementni i kemijski sastav pigmenata te koristeći znanstvene metode provesti što precizniju karakterizaciju korištenih materijala ovog djela. Učinjeno je ukupno 15 mjerenja na različitim područjima. Ova instrumentalna metoda izabrana je s idejom što kvalitetnije i sigurnije karakterizacije materijala, s naglaskom na potpunu neinvazivnost i ne destruktivnost. Za elementnu analizu je korišten prijenosni spektroskopski XRF uređaj, koji omogućuje ne destruktivna i ne invazivna (bez dodira s materijalom i bez uzimanja uzoraka) in-situ istraživanja na objektima i izvan laboratorija. Pri analizi dobivenih rezultata i interpretaciji spektara treba uzeti u obzir da, iako XRF spada u površinsku metodu, informacije koje se ovdje dobivaju mogu izvirati iz dubine do oko 100- 300 mikrometara (0,1 – 0,3 mm), što znači da se mogu detektirati sastavni elemente slojeva pigmenata i materijala sve do te dubine, dakle i ispod vidljivog, površinskog sloja. To znači da su u svakom spektru zapravo sadržane informacije iz nekoliko slojeva boje, a s obzirom da je samo površinski sloj vidljiv oku, to je često otežavajuća okolnost prilikom interpretacije instrumentalno dobivenih rezultata. Prilikom očitavanja spektara također treba voditi računa da se ovdje radi o semi-kvantitativnoj metodi, tj. određivanje koncentracije je isključivo relativno. Također, bitno je naglasiti da najjači signal (relativna najveća koncentracija) ne dolazi nužno iz elemenata koji su odgovorni za neku primarnu boju koja se istražuje, ved percipirana boja može biti rezultat nekih elemenata (tj. pigmenta) koji su dodani u samo maloj koncentraciji tj. količini. Nadalje, važno je znati da XRF omogućuje detekciju elemenata atomskog broja od cca. 12 – 92 (od magnezija do urana), tako da je njome moguće identificirati samo anorganske spojeve. Organski spojevi, dakle organski pigmenti i bojila koja su na bazi ugljika, ovom metodom ne mogu biti otkriveni ili potvrđeni.

Rezultati

Rezultati mjerenja provedenih analizom rendgenske fluorescencije (XRF). Prvi stupac je redni broj mjerne točke gdje je izvršena XRF analiza. U stupcu „Detektirani elementi“ masno su otisnuti elementi detektirani u najvećim koncentracijama i prvenstveno odgovorni za interpretaciju rezultata, obično su navedeni ostali elementi, a u zagradama su navedeni elementi koji su detektirani samo u tragovima. Navedeni su samo elementi za koje se smatra da potječu iz uzorka. Fotografije su snimljene mikroskopom ugrađenim u XRF uređaj (povećanje 92x), dimenzija slike je cca. 2 x 2,5 mm) i evidentiraju područje na kojem je provedena analiza slijed izrazito neravnih površina, na nekim analiziranim područjima nije bilo moguće fotografski evidentirati mjernu točku.

Zaključak

In-situ mjerenja, provedena potpuno neinvazivnom dijagnostičkom instrumentalnom metodom omogućila su analizu i preciznu karakterizaciju većine materijala i pigmenata korištenih na polikromiranoj skulpturi Sv. Ana Trojna, inv. br. ATM 1263.

Rezultati XRF mjerenja ukazuje na korištenje pigmenata uobičajenih za prvu polovicu 19. stoljeća, što, pod pretpostavkom da je djelo znatno starije, ukazuje na velik dio preslikanih područja. Na područjima inkarnata Sv. Ane detektirana je cinkova bijela, djelomično tonirana crvenim okerom, dok je za inkarnat Bogorodice utvrđeno korištenje cinkove bijele miješane s olovnom bijelom, a za crvenilo je dodan cinober. Za bijela područja korištene su kreda i cinkova bijela. Žuta boja dobivena je korištenjem kadmijeve žute. Za smeđu boju korišten je zemljani pigment smeđi oker, željezni oksid koji je djelomično moguće miješan i s umbrom. Plavi pigment ovom metodom nije bilo moguće jednoznačno odrediti. Na osnovu dostupnih informacija moguće je da se radi jednom od sljedećih pigmenata: ultramarin, prusko plava, neki recentniji, organski plavi pigment. Preporučuju se dodatne analize. Slijedi lista identificiranih pigmenata na slici. Uz boju istraženog područja naveden je i pigment ili pigmenti zaslužni za nju, kao i kemijska formula te vrijeme od kad je u uporabi.

Inkarnat – olovna bijela (2PbCO3 Pb(OH)2), korišteno od davnina

cinkova bijela (ZnO), korišteno od 1834. g.
cinober (HgS), korišteno od davnina
crvena zemlja – oker (Fe2O3), korišteno od davnina Žuta – kadmijeva žuta (CdS), korišteno od 1825. g.

Crvena – kromova crvena (2PbSO4 · PbCrO4), korišteno od 1820. g.

cinober (HgS)
crvena zemlja – oker (Fe2O3)

Smeđa – smeđi oker (FeO(OH)), korišteno od davnina

umbra (Fe2O3 (· H2O) + MnO2·(n H2O)+ Al2O3),

korišteno od 16. stoljeća

Bijela – cinkova bijela (ZnO)

kreda (CaCO3)

FTIR analiza

FTIR (Fourier Transform Infrared) spektrofotometrija mjeri apsorpcije molekula uzorka u dijelu infracrvenog spektra. Te apsorpcije potječu od funkcionalnih skupina, dijelova molekula koji uglavnom određuju njihove karakteristike. U dijelu infracrvenog spektra svaka molekula ima karakteristične apsorpcije pa se taj dio naziva “otisak prsta”. Usporedbom karakterističnih apsorpcija u spektru uzorka s onim iz baze standarda te kombinacijom s ostalim metodama FTIR spektrofotometrija se uspješno koristi za identifikaciju materijala, no za razliku od XRF analize, FTIR spektrofotometrija je pogodna za analizu i identifikaciju organskih materijala i nekih anorganskih materijala. FTIR analiza je ne destruktivna metoda, ali je ipak potrebno uzeti minimalnu količinu uzorka (nekoliko mg) s analiziranog objekta.

Tabela Grafovi FTIR analiza prikazuju pristutnost pojedinih pigmenata i veziva na skulpturi Svete Ane Trojne

Rezultati i zaključak

Prilikom istraživanja XRF elementnom analizom rendgenske fluorescencije nastojao se utvrditi elementni i kemijski sastav pigmenata iz kojeg saznajemo kako pigmenti koji su korišteni u izvornom osliku ne odgovaraju upisanoj dataciji skulpture, već približno 19. stoljeću.

FTIR spektrofotometrijom izmjereni su pikovi pojedinih pigmenata kako bi se potvrdilo prethodno istraživanje. Isto tako saznajemo kako je kasniji kronološki sloj, tj. preslik mješavina lanenog ulja i crvenog okera, koja je zatim lakirana damar lakom, te je iz tog razloga skulptura poprimila znatno tamniji, zagasitiji ton čitave površine.