Druga po redu konzervatorsko-restauratorska konferencija Hrvatskog restauratorskog društva održala se u Hrvatskom državnom arhivu 20. rujna 2023. godine povodom Dana europske baštine. Konferencija je započela pozdravnim govorom dopredsjednice Hrvatskog restauratorskog društva Maje Sučević Miklin, te uvodnim govorima predstavnice Hrvatskog državnog arhiva Andreje Dragojević i predsjednika Hrvatskog restauratorskog društva Marka Buljana.
Uvodna izlaganja pripala su Martini Lesar Kikelj, predsjednici Restavratorskega centra Zavoda za varstvo kulturne dediščine Slovenije koja je održala izlaganje o aktivnostima i predanostima Društva restavratorjev Slovenije u području konzervacije i restauracije, te Marku Buljanu koji je izlagao o temi „Sudski vještak za restauratorsko-konzervatorsku struku“.
Uslijedila su tematska izlaganja koja se bave istraživanjima, rezultatima, problemima i uspjesima konzervatorsko-restauratorske struke.
Među izlagačima Muzej Mimaru je predstavljao kustos Krešimir Juraga s temom „Preseljenje fundusa Muzeja Mimara u privremenu čuvaonicu“.
Konferencija je završena okruglim stolom s temom „Konzervatorsko-restauratorska struka danas i sutra“.
Preseljenje fundusa Muzeja Mimara u privremenu čuvaonicu
(izloženo na 2. konzervatorsko-restauratorskoj konferenciji Hrvatskog restauratorskog društva ConRestCon 2023.)
Muzej Mimara, punim imenom Javna ustanova “Zbirka umjetnina Ante i Wiltrude Topić Mimara” osnovan je 1980. godine. Fundus muzeja čini zbirka umjetnina kolekcionara Ante Topića Mimare (1898. – 1987.) koju je on darovao u trajno vlasništvo hrvatskom narodu, pod uvjetom da se uredi prostor za njeno stalno izlaganje, ugovorom iz 1973. godine te dodatkom tome ugovoru iz 1986. godine.
Fundus muzeja čine 3804 predmeta organizirana u 14 zbirki. Uz slikarstvo i crteže, tu je europska skulptura od drva, kamena i metala, brojni predmeti primijenjene umjetnosti među kojima se ističe zbirka stakla, arheološka zbirka, namještaj, tekstil i sagovi te zbirka dalekoistočne umjetnosti u kojoj se ističe kineski porculan.
U potresima koji su pogodili središnju Hrvatsku 2020. godine Muzej Mimara je teško oštećen, pri čemu su najteže pogođeni krovište zgrade, strop velike reprezentativne dvorane koji je potonuo dvadesetak centimetara i odvojio se od pročelnog zida te spojište stropa atrija. Na 11 umjetnina iz stalnoga postava zabilježena su oštećenja, u rasponu od manjih do srednjih. Tri oštećena predmeta iz Zbirke stakla restaurirao je Šime Perović, konzervator-restaurator savjetnik i kustos Muzeja antičkog stakla u Zadru. Šest oštećenih predmeta restaurirao je Goran Petrinić, viši restaurator-tehničar Muzeja Mimara, dok dva predmeta (japanski porculanski tanjur i skulptura sv. Ivana Krstitelja) tek treba restaurirati.
U prvim tjednima nakon potresa, nakon što su ekipe statičara procijenile da se u zgradu može ulaziti, obavljen je inicijalni pregled stanja i procjena štete na umjetninama. Najosjetljiviji predmeti od stakla, keramike i porculana premješteni su iz stalnoga postava u prostore čuvaonica, a zatim su preseljeni i manji predmeti za koje se mogao osigurati prostor u čuvaonicama. Veći predmeti osigurani su na mjestu, u prostoru stalnoga postava. Predmeti su skinuti s postamenata i izvađeni iz vitrina te raspoređeni po podu dvorana na slojeve beskiselinskog papira te spužve i stiropora. Ovi poslovi obavljeni su, kako se pokazalo, na vrijeme pa nakon niza potresa krajem 2020. godine nije zabilježena dodatna šteta na muzejskim predmetima.
Jedan od preduvjeta početka konstrukcijske, a zatim i cjelovite obnove muzeja bilo je i preseljenje cjelokupnoga fundusa muzeja, kao i muzejske i uredske opreme i namještaja. Stoga se pri apliciranju za sredstva iz Fonda solidarnosti EU namijenjenih sanaciji štete od potresa vodilo računa i o potrebama uređenja privremene čuvaonice te nabavi nužnih materijala i stručne pomoći za pakiranje i transport umjetnina iz fundusa. Za uređenje i opremanje prostora čuvaonice u koju bi se smjestila muzejska građa, dokumentacija i arhivsko gradivo zagrebačkih muzeja zadužen je Hrvatski restauratorski zavod, a od muzeja se očekivalo da osiguraju pripremu građe za prijevoz te prijevoz građe na novu lokaciju. S obzirom na to da je čuvaonica predviđena za potrebe više zagrebačkih muzeja, od muzeja je zatraženo da se prije preseljenja u čuvaonicu na slikarstvu, polikromiranoj drvenoj skulpturi i namještaju, odnosno muzejskim predmetima koji sadrže drvo, obavi postupak dezinsekcije. Sukladno tome, u Muzeju Mimara je na traženim predmetima provedena fumigacija.
U pakiranju fundusa muzeja uz stručne djelatnike Muzeja Mimara, kustose, restauratora-tehničara i muzejske tehničare sudjelovali su i vanjski suradnici restauratori pod vodstvom Marije Reberski te dugogodišnja vanjska suradnica Muzeja Mimara, restauratorica tekstila Rea Boschi. Kako bi se povećala efikasnost radova, organizirane su paralelne ekipe za pakiranje. Usporedno s pakiranjem fundusa provodila se i revizija muzejskih zbirki.
Manji predmeti i skulpture omotani su slojem Tyveka. Slabije i ranjivije točke (vratovi boca i vaza, ručke, aplikacije ili istaknuti dijelovi) dodatno su zaštićeni folijom sa zračnim jastučićima, spužvom ili ekspandiranim polietilenom. Osjetljiviji predmeti omotani su spužvom. Cijeli predmeti zatim su omotani slojem folije sa zračnim jastučićima. Sa skulptura su uklonjeni mramorni postamenti koji nisu njihovi izvorni dijelovi.
Manji predmeti slagani su u kartonske kutije obložene ekspandiranim polietilenom ili stiroporom i dodatno međusobno odvojeni ekspandiranim polietilenom ili stiroporom. Kartonske kutije i veći predmeti pakirani su u metalne sanduke. Veći predmeti pakirani su u sanduke uz dodatne slojeve folije sa zračnim jastučićima ili ekspandiranog polietilena. Praznine u kutijama i sanduku popunjene su folijom sa zračnim jastučićima kako bi se predmeti i kutije fiksirali i smanjila mogućnost njihova oštećenja od udarca ili trešnje prilikom transporta.
Namještaj i skulpture prevelike za sanduke omotani su slojem Tyveka, osjetljiviji dijelovi dodatno su zaštićeni folijom sa zračnim jastučićima, spužvom ili ekspandiranim polietilenom, a zatim su cijeli predmeti omotani slojem folije sa zračnim jastučićima. Veći komadi namještaja koji su se mogli rastaviti, prije pakiranja su rastavljeni kako bi se smanjila mogućnost njihova oštećenja prilikom manipulacije i transporta. Na ogledalima i namještaju s ogledalima stakla su fiksirana specijalnim ljepljivim trakama. Za skulpture prevelike za smještaj u sanduke izrađene su transportne kutije po mjeri.
Kod pakiranja slika prvo su specijalnim ljepljivim trakama fiksirana stakla. Slike su zatim omotane slojem Tyveka. Rubovi (osobito rezbareni uglovi) okvira zaštićeni su U-profilima od ekspandiranog polietilena ili spužvom. Slike su zatim omotane slojem folije sa zračnim jastučićima. Osim slika jednako je zapakiran i velik broj slobodnih okvira.
Crteži su pakirani u arhivskim kutijama u kojima se trajno čuvaju. Kutije su slagane u metalne sanduke te fiksirane ekspandiranim polietilenom, stiroporom ili folijom sa zračnim jastučićima.
Sagovi su transportirani na rolama na kojima se trajno čuvaju. Svaki sag omotan je slojem Tyvek tkanine i fiksiran trakama s čičkom, a zatim omotan folijom sa zračnim jastučićima. Tekstil je namotan na arhivske beskiselinske tube te omotan slojem Tyveka, fiksiran trakama s čičkom te omotan folijom sa zračnim jastučićima. Tekstili koji se ne mogu, ili ne smiju, savijati fiksirani su trakama s čičkom na podlogu od kartona izoliranu arhivskom poliesterskom folijom te omotani slojem Tyveka i folijom sa zračnim jastučićima. Jastuci iz zbirke transportirani su u postojećim kutijama za pohranu od beskiselinskog materijala u kojima su se čuvali u muzejskoj čuvaonici. Kutije s jastucima i manji tekstil za potrebe transporta su smješteni u metalne sanduke. Prije pakiranja i transporta predmeti iz Zbirke tekstila i sagova izloženi u stalnome postavu su preventivno očišćeni.
U međuvremenu je zbog pritiska rokova pronađena nova lokacija za preseljenje fundusa Muzeja Mimara. S obzirom na to da se radi o nekadašnjem industrijskom skladišnom prostoru, bilo ga je potrebno prije useljenja građe adaptirati prema standardima za muzejske čuvaonice. Adaptacija je provedena nakon ishođenja odobrenja i potrebnih dozvola Gradskoga zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode. Prostor je pregrađen u cjeline namijenjene pojedinačnim zbirkama, odnosno vrstama materijala (tekstil i sagovi, slikarstvo, namještaj i drvena skulptura, predmeti u metalnim sanducima; knjižnica; muzejska dokumentacija i arhiva). Manje cjeline omogućuju jednostavniju kontrolu mikroklimatskih uvjeta prema specifičnim potrebama pohranjenih predmeta. U prostoru je ugrađen novi sustav vatrodojave, sigurnosni sustav i sustav za gašenje požara. Za održavanje mikroklimatskih uvjeta postavljen je novi sustav grijanja i hlađenja te ventilacije, a nabavljeni su i dodatni isušivači prostora. U sklopu čuvaonice uređena je i restauratorska radionica.